Prag sam prvi puta posjetila prije gotovo četrnaest godina na maturalcu u srednjoj školi. Moram priznati da je cijeli razred bio tada poprilično razočaran da idemo u neki češki grad, a ne u tada popularno ljetovalište za mlade, Loret de Mar. Na kraju nam na tom maturalcu i nije bilo toliko loše, a ono čega se sjećam iz tog, sada već poprilično davnog putovanja, su Židovska četvrt, Astronomski sat i Kafkin muzej. Ničeg više 
Kada smo dečko i ja početkom jeseni tražili aranžmane za kraće europsko putovanje, Češka nam je ponovo ušla u uži izbor. Iskreno, ne znam ni sama kako. Valjda zbog jesenje romantične atmosfere i one svima poznate legende da su češke pive među najboljima. S obzirom na to da smo oboje tih davnih godina već bili u Pragu, pitali smo se što se promijenilo tamo.
Moram priznati, po dolasku smo ostali ugodno iznenađeni 
!
Planiranje putovanja i prvi dan u Pragu
Logično, naša potraga za idealnim praškim odmorom započela je na internetu. Prošli smo web stranice desetak agencija i odlučili se za ICT putovanja. Sigurno se pitaš zašto pa ću ti odmah i odgovoriti.
ICT putovanja kao svoje prednosti ističe kvalitetne autobuse, vožnju po danu i hotele u centru grada.
I zaista!
Na putu se nismo „kuhali“ od vrućine jer je zaštekala klima, a hotel koji nas je dočekao bio je uredan i samo četiri stanice udaljen metroom, odnosno pet stanica udaljen autobusom. Savršeno, zar ne 
?
Nakon otprilike jedanaest sati ugodne vožnje, smjestili smo se u hotel i nakon kraćeg odmora vodičica Tena nas je odvela do metroa. Jednostavnim i svima razumljivim rječnikom objasnila nam je kako kupiti kartu za metro i čitati njihove mape za biranje smjerova. Napokon sam naučila kako se snalaziti u metrou pa se iskreno nadam da se neću više gubiti kao muha bez glave recimo ovog svibnja u Berlinu .
Nakon kraće vožnje, uslijedilo je orijentacijsko razgledavanje grada, s naglaskom na upoznavanje dva glavna trga, otkucavanje punog sata na Astronomskom satu i noćnu šetnju preko Karlovog mosta do taverne gdje nas je čekala večera.
Pogađaš, češke knedle s njihovim gustim gulašom.
Večera je bila moj prvi trenutak kada sam ostala zapanjena.
Kako sam po prirodi velika gurmanka, sjećanje na hranu s maturalca bilo je vezano za kombinaciju svega sa šećerom, no to se ovdje nije dogodilo. Zaista sam uživala u prvom obroku i naravno, finoj češkoj pivi – tamnom Staropramenu koji našem nije niti do koljena!
Moram priznati da je piva cijelu grupu baš lijepo opustila pa smo se odmah svi upoznali i opušteni otišli kasnije odmoriti u naše hotelske sobe.
Romantična vožnja po Vltavi i posjet srednjovjekovnom dvorcu
Jutro u hotelu započelo je kavom i doručkom koji su bili uključeni u cijenu. S obzirom na hotel od tri zvjezdice, moram reći da smo bili zadovoljni izborom hrane. Ma bilo je svega! Pečenih jaja, kuhanih kobasica i hrenovki, mase povrća koje obožavam, namaza, muslija, voća poput jabuka, krušaka i sl.
Uglavnom, najeli smo se i bili spremni za šetnju po Pragu 
.
Napokon smo ugledali centar grada po danjem svjetlu i ostali zaprepašteni po drugi put! Rijeka Vltava, koju miluje na tisuće stabala šarenih listova, diskretno protječe gradom, a preko stotinu visokih tornjeva kao da nadgleda cjelokupnu situaciju i pazi na turiste.
Taj smo dan s lokalnom iskusnom vodičicom Stanom posjetili nekoliko zanimljivih i zapravo svjetski poznatih lokacija: Hradčany, koji je jedan od najvećih dvoraca na svijetu, gotičku katedralu sv. Vita i Vaclava, prošli smo ponovo Karlovim mostom i posjetili najstariji i najznačajniji trg u povijesnoj jezgri Praga – Staromestske namesti, na kojem se nalazi više poznatih znamenitosti – crkva sv. Nikole, spomenik Janu Husu, Starogradska vijećnica i taj impozantni Astronomski sat. Na kraju smo prošli i Vaclavskim namestima, gdje se nalaze Nacionalni muzej u kojem je upad trenutno besplatan te Praška državna opera. To je ujedno i idealno mjesto za nešto pojesti i popiti, budući da obiluje kafićima i malim restoranima.
No, dečko i ja uplatili smo fakultativnu vožnju po Vltavi s buffet ručkom, tako da su nas češki restorani još malo trebali sačekati 
. Vožnja je trajala gotovo dva sata i bila vrlo ugodna, čak i edukativna, budući da smo morali proći jednu branu i imali prilike promatrati kako se brodica najprije spušta, a zatim diže pod umjetnim puštanjem vode u branu, kako bismo premostili visinsku barijeru rijeke Vltave i mogli sigurno ploviti. Hrana na brodu je također bila iznenađujuće dobra. Ponudili su nam švedski stol, jesti smo mogli koliko smo htjeli, no mi smo si upikirali riječne ribe po kojima je Češka itekako poznata, budući da ima mnoštvo sitnih ribnjaka, osobito na jugu države.
Ostatak poslije podneva i večer smo proveli u vlastitom aranžmanu, malo fotkajući prekrasne građevine pod zaštitom UNESCO-a, malo isprobavajući pive u češkim pivnicama 
.
Treći dan je također bio dan za vlastite aktivnosti, a od onih fakultativnih smo imali posjet srednjovjekovnom dvorcu Karlštejnu koji nas je zbog svog mističnog maglenog ogrtača ostavio bez daha – po treći put.
Ovaj začuđujući dvorac je 1348. godine usred šumovitog brežuljka dao izgraditi Karlo IV, kako bi mu poslužio kao riznica za čuvanje kraljevskog blaga, osobito svetih relikvija koje je skupljao za života. Uz kustosa kroz sam dvorac provela nas je naša vodičica Tena. Koliko ta žena zna!
Komentirali smo da bismo još sto puta uplatili putovanje iste agencije, samo ako će nas ona voditi!
Saznali smo tu jako puno činjenica iz povijesti Češke, ali i jedan šokantan podatak – čime su se kraljevići Češke brisali nakon služenja toaletom!
Odgovor je urnebesan, no ne smijem ti to otkriti jer Tena plaća pive onima koji pogode točan odgovor 
.
Navečer smo dobili mogućnost sudjelovati u još jednoj fakultativi – tradicionalnoj večeri u češkoj taverni s folklornim programom, no nažalost nismo sudjelovali jer smo još iz Hrvatske nosili neku prehladu i nismo baš bili raspoloženi za plesanje. Nadamo se, idućom prilikom!
Iz Češke bez greške, jedino uz posjetu Českom Krumlovu
I taman kad smo mislili da smo sada sve vidjeli, po povratku autobusom u Hrvatsku, stali smo na nekoliko sati u Českom Krumlovu.
Čovjek bi se pitao, zar baš moramo?
A ja ću ti samo reći, ako to propustiš, propuštaš pola Češke!
Majko mila koliko je taj gradić lijep! Nalazi se na meandru (to ti je kada rijeka skrene sa svoje putanje pa se vrati u tok), obiluje prekrasnim šarenim građevinama s bogato ukrašenim fasadama i diše nekom posebnom mirnoćom. Grad je to osnovan oko dvorca iz 13. stoljeća i izvanredan je primjer malog srednjovjekovnog grada čija je baština ostala netaknuta, pogađaš, zahvaljujući mirnoj povijesti.
Ove ljepote također pod zaštitom UNESCO-a od 1992. godine jednostavno ne mogu opisati riječima pa zato prilažem nekoliko svojih fotografija 
.
Po razgledavanju Českog Krumlova i vožnje kroz Austriju i Sloveniju, sigurno smo se vratili kući.
Konačni dojmovi?
Vidjeli smo pregršt posebnih i prekrasnih građevina, osjetili kulturu i dobro se najeli, ali i naučili jednu jako važnu lekciju.
Ako si negdje već bio, ne znači da si sve vidio.
Prag, za nekoliko godina opet ću rado šetati tvojim ulicama!
Vidimo se!
Autor teksta: putnica A.R. 14.11.2018.
