Zemlja je to u kojoj se ljudi smiju glasno, razgovaraju radosno i pjevaju tužno ... na samome zapadu Europe u kojoj se kroz novi vijek nalazio široko otvoreni ulaz u Novi svijet. Brojni su moreplovci na portugalskim obalama Atlantika zaplovili prema Južnoj i Sjevernoj Americi, Africi, Indiji ili, jednostavno, oko cijelog svijeta.
No, iako je razdoblje velikih geografskih otkrića najprosperitetnije u portugalskoj povijesti, tamo je povijest vrlo aktivna još od antičkih vremena. Već i samo ime Portugal otkriva najraniju prošlost ove zemlje – ono, naime, potječe od rimskog naziva Portus Cale koje znači Lijepa luka. A, uz Rimljane, bilo je još naroda koji su ovim područjem prodefilirali prije no što se portugalski identitet počeo formirati: Kelti, Germani, Arapi… Svi su oni na području Iberskoga poluotoka ostavili dijelić sebe pa je portugalska kultura zaista živopisna. Najduže su se na ovome području, čak 500 godina, zadržali Arapi čiji se utjecaj još uvijek vidi na ulicama portugalskih gradova (naročito kada spustite pogled i uočite da hodate po šarenim mozaicima Azulejo pločica), ali se i čuje u portugalskome jeziku (língua portuguesa) koji unutar svoje romanske skupine ima vrlo specifičan zvuk.
Arapska je dominacija ovim poručjem u potpunosti prestala rekonkvistom u 13. st., kada Portugal postaje neovisna kraljevina. Ubrzo počinje i razdoblje velikih otkrića kada je ključna osoba za interes i financiranje istraživačkih ekspedicija bio princ Henrik Moreplovac.
Upravo se na krilima novih otkrića Portugal profilirao kao jedna od najvažnijih kolonijalnih sila na svijetu pa tome razdoblju portugalski gradovi duguju svoj velebni izgled.
Lisabon – atraktivna prijestolnica na rijeci Tejo
Glavni portugalski grad prostire se, kao i Rim i Istanbul, na sedam brda. Ta se divna panorama najbolje vidi s preko osamsto godina stare Tvrđave svetog Jorgea gdje je možda i najbolje započeti istraživanje Lisabona.
Pažnju zaokupljaju i stare gradske četvrti. Većina se događanja odvija u četvrti Baixa , u regiji Tejo – glavnoj za šoping i biznis. Baixa je rezultat plana reizgradnje javnih zgrada koju je, nakon razornog potresa, proveo Marquis de Pombal, tadašnji premijer, veliki reformator i vizionar. Potres se dogodio 1755. godine te je u potpunosti uništio više od 70% grada, a stanovništvo je prepolovljeno. Markiz je Lisabon ponovo izgradio kao primjer reda i harmonije. Lisabon, tako, danas ima široke i dugačke avenije te prometnice s više traka u jednom pravcu koje omogućavaju neometan neometan promet u bilo kojem smjeru. Moderan život grada najbolje se može doživjeti na tamošnjoj glavnoj ulici - Avenidi de Liberdade. Naići ćete na trgovine, hotele, kafiće, kazališta, sveučilišta. Prošećite ovom avenijom, sinonimom elegancije, mode i dinamike, te se zaustavite u nekome od restorana, krojačnica ili dizajnerskih dućana.
Ostale lisabonske četvrti daju gradu nešto intimniji štih. U jednoj od njih, Bairo Alto, rođena je fado glazba - mješavina glazbe afričkih robova, mornara i arapskih ritmova. Istovremeno nostalgična i protestna, pjeva o sudbinama običnih ljudi. Sjednite u neki od barova u Bairu Altu i prepustite se melodiji prožetoj neprevodivom portugalskom riječi – saudade.
U Lisabonu svakako treba posjetiti veličanstveni samostan Jeronimos, izgrađen u osobitom portugalskom manuelskom stilu. Građevinu dugačku 315 metara, ukrašenu užadima i drugim pomorskim motivima, početkom 16. stoljeća sagradio je kralj Manuel Prvi u slavu Portugala. Pod njenim svodovima, sahranjen je i sam Manuel Prvi, kao i veliki moreplovac Vasco da Gama.
Drugi dragulj manuelske arhitekture je toranj Belem - simbol velikog doba portugalske ekspanzije jer su upravo odavde pomorci kretali u potragu za morskim trgovačkim putovima. Tamo se nalazi i najstarija slastičarna Pasteis de Belem, otvorena još 1841. godine. Tamošnje se poslastice rade po izvornoj portugalskoj recepturi, ostatku svijeta skrivenoj već gotovo dvjesto godina. Nezaobilazan je i Nacionalni muzej starih umjetnosti sa zbirkom slika, dekorativne umjetnosti i skulptura.
Pravi je doživljaj i šetnja Monsantom, najvećim parkom u Europi. Petnaest minuta vožnje od centra grada putnika namjernika dovodi u pravi zeleni raj. Park Monsanto prostire se na 10 kvadratnih kilometara te je s pravom proglašem ekološkim.
Ako ste željni još malo lisabonske povijesti, sjednite u tramvaj broj 28 - sinonim Lisabona. Ovaj restaurirani tramvaj specifičnog izgleda vratit će vas na početak 20. stoljeća, kada je tek izašao na ulice ovog grada, a doživljaj je vožnje neponovljiv.
Osim raskošne starogradske jezgre, Lisabon se ponosi i svojom modernom arhitekturom, izgrađenom uglavnom povodom Svjetske izložbe 1998. Taj je dio grada omeđen još jednim modernim arhitektonskim podvigom - najdužim europskim mostom koji premošćuje rijeku Tejo, a zove se Most 25. travnja.
Gdje god da se u Lisabonu zaputite, naići ćete na zaista zanimljivu kombinaciju prošlosti i sadašnjosti te zapadnoeuropske, sjeveroafričke i južnoameričke kulture. Ali, i na kombinaciju arhitekture i prirode koje ovdje žive u harmoničkome suživotu. Zemlja koja ima zaista sve. Neka, barem nakratko, ima i Vas 
