Je li vam se ikada dogodilo da nakon putovanja jedva čekate povratak kući, a na aerodromu vaših kofera jednostavno nema na pokretnoj traci. Ne gubite živce, zapamtite da se takve situacije u Europi događaju čak 10.000 puta dnevno te da se u konačnici vlasnicima vrati čak 98 posto njihovih stvari.
No, što se događa s onim koferima koji se zauvijek izgube?
Vjerovali ili ne, ali većina izgubljenih kofera završava u ogromnom dućanu u malom gradu u Alabami - u Centru izgubljene prtljage u Scottsboriju ... raju za sve one koji vole polovne / izgubljene stvari.
Priča počinje davne 1970. godine kada se čovjek po imenu Doyle Owens zaputio u Washington u posuđenom autu, sa 300 $ u džepu i sjajnom idejom. Naime, od tog novca kupio je na slijepo par kofera s namjerom da ih proda u dvorištu svoje kuće.
Poslovni poduhvat odmah se pretvorio u veliki uspeh, a obitelj Owens je ubrzo postala vlasnicima najvećeg dućana izgubljene prtljage u SAD.
Tijekom narednih pet desetljeća gosp. Owens učvrstio je svoje veze sa avio i transportnim kompanijama širom zemlje i naučio strpljivo čekati dok duge i komplicirane procedure možemo reći "oslobode" odnosno daju zeleno svjetlo da se izgubljena prtljaga daje u otkup. Kofere koje nitko ne traži nakon 90 dana tamo se prodaju, a cijeli profit odlazi u dobrotvorne svrhe.
A u njima je nalazio svakakvo blago! Bukvalno, jednom su u odjeći pronašli 40.95-karatni smaragd! Drugi put, urnu sa ljudskom pepelom, potom egipatsku pogrebnu masku, 4.000 godina staru mumiju sokola i oklop...
Dućan se prostire na 3.700 m2, a s obzirom na činjenicu da je upravo dućan najpoznatije zdanje u Scottsboriju, predstavlja i turističku atrakciju koju svake godine posjeti milijun ljudi.
Među posjetiteljima je bilo i onih koji su se nadali da će baš ovdje pronaći svoje izgubljene stvari, ali iz dućana navode: “To ne preporučujemo, jer izgleda kao da tražite iglu u plastu sijena“.
Predmeti u dućanu se sortiraju, pa tako postoji dio s odjećom i modnim dodacima, tehničkim uređajima, nakitom, umjetničkim slikama, pa čak i antikvitetima....
Inače, ovakva praksa postoji i u Europi, pa tako rimski aerodrom „Leonardo da Vinci“ jednom godišnje organizira aukcija izgubljenih kofera, a iako ne znaju šta će naći u koferima, kupci kupuju zaboravljene stvari... Lufthansa se sa vašim torbama oprašta nakon tri mjeseca. One se potom neotvorene iz Frankfurta prevoze svakog mjeseca u neki drugi grad, gdje ih na velikim aukcijama ljudi kupuju na slijepo.