Putovanje zavojem Dunava i sjevernom obalom Balatona
Iako često mislimo da za vidjeti nešto atraktivno trebamo otputovati daleko, ponekad nije loše zaviriti u dobro staro susjedstvo i putujući otkriti što se lijepoga nalazi nadohvat ruke. Tako smo se mi zaputili na četverodnevno putovanje u Mađarsku i odlučili saznati kako Mađarska živi izvan velebne prijestolnice Budimpešte. Što smo vidjeli?
Dunav ljubi nebo u Mađarskoj
Druga najdulja europska rijeka teče kroz deset zemalja, prolazi prostranim nizinama, vijuga između brežuljaka i tiho žubori kroz gradove. Kreće iz Njemačke, nastavlja prema Beču, a prije nego što iz Bratislave stigne u Budimpeštu, kratko se zaustavlja u sjevernoj Mađarskoj i spuštajući se prema prijestolnici kroz zeleni krajolik čini – zavoj Dunava. Upravo je to slikovito područje blizu Mađarske granice sa Slovačkom bilo naš cilj nakon dvodnevnog razgledavanja glavnog grada Budimpešte. Pod budim okom Dunava, tamo stoluju tri značajna mađarska grada koja se vrlo uspješno mogu obići u jednome danu pa smo se tako i mi, trećeg dana našeg putovanja, tamo zaputili na jednodnevni izlet. Dočekali su nas redom gradovi: Eszetrgom, Visegrád i Szentendre.
Lokacije za puno memorije na fotoaparatu
U Estergomu nas je okružena zelenilom dočekala najveća crkva u Mađarskoj: bazilika Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje su ljubitelji umjetnosti pogledali srednjovjekovnu riznicu i obližnju slikarsku galeriju. No, posebno je lijepo ovdje bilo šetati Vodenim gradom (Vizivaros) koji se nalazi tik uz rijeku. Nakon Esztergoma put nas je odveo u nešto istočniji Visegrád gdje je kralj Bela IV., bježeći pred Mongolima, sagradio utvrdu. Da je on tada imao fotoaparat, sigurno bi ga obrambena funkcija utvrde manje zanimala jer je pogled koji s nje puca impresivan: tok Dunava na dlanu. Svakako za ovo ostavite mjesta u memoriji fotoaparata!
Šetnje, zanimljivi muzeji i - sladoled
A Szentendre? E, taj vam je dušu dao za šetnje. Pastelne fasade, cvijeće na prozorima, šareni ukrasi po ulicama. Poznat je i kao grad umjetnika pa možete posjetiti razne male galerije i kupiti autentični suvenir. Oko centra možete posjetiti i zanimljive muzeje. Mi smo se uputili u muzej marcipana gdje smo razgledali poznate mađarske građevine, povijesne i sadašnje ličnosti izrađene upravo od marcipana. No, pošto smo još uvijek vrlo blizu Dunava – ne smije se propustiti šetnica uz rijeku, a ako volite sladoled – šećite s njim jer možete kupiti odlične sladolede sa zanimljivim okusima. Tako smo mi prvi put probali lavandu i aceto balsamico u ledenom obliku 
Tko kaže da Mađari nemaju more?
Nema veze što kaže geografija, Mađari svojem najvećem jezeru tepaju da je njihovo more. Mi smo se pošli uvjeriti kako se živi uz mađarsko more četvrtog dana našeg putovanja koji nas je vodio uz sjevernu obalu jezera Balaton. Tamo smo obišli gradove Herend, Veszprem i Tihany.
Tvornica porculana za svaku preporuku!
Posjet gradiću Herendu itekako se isplatio zbog jedne od najvećih svjetskih tvornica porculana koja se i zove upravo Herend. Na samome ulazu u tvornicu dočekala nas je velika ponosna porculanska figura lava koji kao da baš želi posvjedočiti o važnosti tvornice. Osnovana je davne 1826., njezini predmeti krase galerije u brojnim svjetskim metropolama, a svoju su rukotvorinu dobili i princ William i princeza Cate za vjenčani poklon. Prilikom posjeta tvornica organizira demonstraciju svog rada gdje smo iz prve ruke od njihovih majstora gledali faze izrade različitih porculanskih predmeta: od sirovog materijala do bojanja već skoro gotovog proizvoda. Svaki predmet, od malog tanjurića pa do velikog lava na ulazu, izrađuje se svojom posebnom tehnikom koju su nam na vrlo zoran način prikazali i prepričali zaposlenici tvornice. Vrlo informativno, zanimljivo, a i zabavno. Svakako za preporučiti!
video preuzet s stranice tvornice i muzeja porculana Herend: www.herend.com
Oči širom otvorene
Put koji nas je dalje vodio uz obalu Balatona jedna je od onih vizura kraj koje morate imati širom otvorene oči jer je priroda baš tako lijepa. Približavajući se posljednjim dvjema destinacijama opet smo morali uposliti fotoaparate: u Veszpremu smo prošetali lijepom, kompaktnom povjesnom jezgrom i saznali zašto ga zovu „gradom mađarskih kraljica“, a na kraju nas je čekala baš dobra poslastica – Tihany. Brežuljkasti riječni polutok s benediktinskim samostanom na vrhu. Pogled prema dolje je pomalo maštovit jer možete naslutiti atmosferu ovog mjesta starog gotovo tisuću godina, a savršeno vam se otkriva i Balaton koji ovdje baš lijepo živi zajedno s Tihanyjem.
Još malo fotkanja, šetnja, kava i – spremni za povratak doma. Mađarsko more je i po odlasku vrlo uspješno koketiralo s nama kroz prozorska stakla i dobro se potrudilo da mu se poželimo vratiti.
