U najjužnijoj španjolskoj pokrajini, Andaluziji, postoji riječ „duende“ koju Španjolci opisuju kao „misterioznu moć koju svi osjete, ali je ni jedna filozofija ne može objasniti“. Jedan od najpoznatijih Andaluzijaca, pjesnik Federico Garcia Lorca, shvatio je taj pojam na svoj način: „Duende se vidi kao što se vjetar vidi na pijesku. Ljudi ga prepoznaju instinktivno čim se pojavi.“ Rječnici „duende“ teško opisuju, no najčešće se prevodi kao „šarm“ ili „magija“. A Andaluzija zaista jest magična. Ona je mjesto rođenja kulturne tradicije koja na mnoge načine određuje cijelu Španjolsku. Upravo su ovdje odigrani prvi koraci flamenca, ovdje su se održale i prve borbe bikova, a čak se i ukusno španjolsko jelo, tapas, počelo pripremati u Andaluziji u 19. stoljeću.
A kako je nastao tapas?
Legenda kaže da riječ tapas potječe iz vremena kada je Španjolskom vladao kralj Alfonso XIII. Putujući jednom zgodom kroz Andaluziju, zaustavio se u jednoj tamošnjoj gostioni gdje je naručio pivo, a kako bi spriječio da kralju u kriglu piva upadnu muhe, vlasnik gostione na nju je stavio krišku pršuta kako bi poslužila kao prekrivač, ali i kao hrana. Kralj je pršut s apetitom pojeo, a niti muhe nisu ulazile u kriglu. Tako tapas izvorno znači „poklopac“, a danas je popularan kao hladno predjelo diljem svijeta.
Što to u Andaluziji privlači turiste i inspirira umjetnike?
Tapasi i gastromonija ovdje će vas zasigurno razveseliti, no tražite li pravo oduševljenje, dat će vam ga, naravno – priroda. Ona ovdje gleda na obale Sredozemnog mora i Atlantskog ocena. Najgušće naseljena španjolska obala je Costa del Sol koju krase blaga klima i mirno more Mediterana zbog kojih je ovo i najpopularnija španjolska turistička destinacija. Kako i ne bi bila kad se njome protežu kilometri i kilometri razih pješčanih, šljunčanih i betonskih plaža s uvijek uređenim šetalištima uz more koje lokalci zovu paseo maritimo.
Možda je upravo blizina ovakve prirode na stvaranje inspirirala brojne umjetnike, jer ovdje su rođeni i velikani poput Pabla Picassa, Federica Garcie Lorce, Bartoloméa Estebana Murilla, Diega Velázqueza i brojnih drugih. Njihove muzeje i galerije možete posjetiti diljem Andaluzije.
Zašto je Andaluzija muzej na otvorenom?
… jer nećete nužno morati ulaziti u muzeje i galerije, ovdje i sami gradovi upravo umjetnost. Vjekovima su ih stvarali brojni narodi – preko Feničana i Kartažana, Rimljana i Arapa do Španjolaca. Vjerojatno su najimpresivniji kulturno – umjetnički utisak u Andaluziji ostavili Arapi koji su ovim područjem vladali petstotinjak godina, ali i brojni moreplovci koji su odavdje kretali na svoje pustolovine.
Španjolske galije kretale su u Novi svijet i iz njega se vraćale u Sevillu koja se prva upoznala s krumprom, duhanom, rajčicom, brojnim začinima, šećerom i plemenitom metalima donesenim iz tada tek otkrivenih južnijih krajeva. Doneseno se zlato slijevalo u predivu dvanaestostranu utvrdu nazvanu Torre del Oro (Zlatna kula) koja, iako je izgubila svoju nekadašnju oplatu od zlatnih pločica, i dalje služi kao poznati pomorski muzej.
Koja je najveća kazna u Andaluziji?
Rijetko što će očarati ljepotu andaluzijskih gradova kao rečenica koju je, prema legendi, ispred tvrđave Alhambre u Granadi izrekao slijepac tražeći milostinju: „Pomozite mi, jer nema veće kazne nego biti slijep u Granadi.“ Alhambra je velebna arapska tvrđava iz 13. stoljeća koju Španjolci smatraju i osmim čudom svijeta, a uvršena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Zbog kompleksa palača, parkova i dvorišta koji je sačinjavaju čest joj je nadimak i „španjolski Versailles“, a zbog specifične boje zidova njezino ime u doslovnome prijevodu znači „crvena palača“.
Zašto Lorca ipak nije bio u pravu?
Alhambra je jedan od najimpozantnijih spomenika arapske umjetsnosti na europskome tlu, ali, dakako, nije jedini. Za „najmaurskiji španjolski grad“ morat ćete se uputiti u sjeverniju Córdobu koja je bila nekadašnja prijestolnica tog arapskog kalifata. Njegov značaj i ljepotu ispričat će vam simbol grada - đamija Mezquita koja nije ništa manje od pravog čuda arapske ahitekture. Iako Federico Garcia Lorca kaže da „ako i zna pute, nikad neće stići u Cordobu“, vi ne brinite jer na ovome putovanju ni ne morate sami znati pute, a zasigurno ćete stići u Córdobu i jednako vam sigurno neće biti „daleka i sama“ kao što je bila njemu jer je i cijela Andaluzija sve upravo suprotno – bliska, pristupačna i puna života!
